|
Treperiš u vrhu svjetlosti i tiho vedrinom osmjeha, izlaziš iz leptirovog daha. Prilaziš mi dužinom duše, izazovno šećeš mojim pogledom i neprestano opijaš uzdasima. Smatram te svojim korijenom, s tobom mogu nebo dosegnuti i kao vjetar zauzdati oblake, mogu poput sjene izrasti, pa po tvome tijelu isplesti meke dodire blagosti. Dok se sa obzorja pružaš natapaš me kapima strasti, a kad brazdama muškosti doneseš tišinu mirisa u drvoredima tvoje zrelosti otkrivam putove njedara. Dragocjen si izvor proljeća, iz tebe se rađa sunce i zasipa polja kamilice. Pod tvojim koracima živim, pod tvojim osmjehom tečem, na tvom tijelu postajem ratar. Kao da sam iz tebe niknuo toliko se za mene trudiš, mila, u svom srcu za sve brineš, nježno primaš moj život, pa ga dušom u sebe sklanjaš, i nesebično se ljubavlju daješ. Treperiš u vrhu svjetlosti i tiho vedrinom osmjeha, izlaziš iz leptirovog daha. Prilaziš mi dužinom duše, izazovno šećeš mojim pogledom i neprestano opijaš uzdasima Zal Kopp |
|
Tvoje usporene kretnje Ne uspijevam uvijek prepoznati spokojstvo sna, ali večeras je nebo istinski zaposjelo tvoje oči i dok tvoje ruke, poput dva krila, dolijeću s visina nudeći te meni zadovoljstvom radosnih uzdaha, ti se dužinom osmjeha nada mnom nježno izvijaš. Gledam prekrasno obličje, vrije u mojim rukama, nazirem na vrhu tvojih usana u oblaku sam strasti, a bijele doline me gnijezde i pozdravljaju mirisom, već jednim dijelom i sazrijevam u njihovoj mekoći. Srce te smjestilo u moju ljubav za sva vremena, u samu dušu ljubavi u kojoj misao postoji radi tebe, i priznat ću ti, čuvstva nastaju iz čežnje za tobom, a obližnje svjetlucanje zvijezda šapat je mojih prstiju, i njihovo sudaranje je mjesto gdje prestaje tišina. Upravo tu pod obzorjem beskrajno slatkih milovanja, na samom izvoru savršenstva, trbuhom mi prilaziš, puna blage svjetlosti i pomame razigranih leptira tečeš zanosna i ljubavnom glazbom optočena. Kakva prekrasna polja njišeš mojim zagrljajima, kakve zrake zalaska sunca nižeš po mom čelu i ne dvojim, već potpuno uzbuđen dišem tijelom, jer među tvojim bokovima, mila, uživam svečanost, i ne prestajem ljubiti predivne predjele obližnjih grudi. Istovremeno oblažem kožu mnoštvom tvojih dodira, a pod sjenom svoga tijela ćutim tebe ljubavnicu kako radosna bujaš svojim nabreklim usnama i upijaš moje dahtanje u svoje rascvjetan pore. Tvoje usporene kretnje razgranale su moje tijelo, i sada upoznaješ svu narav mog znojnog ljuljanja, vrištiš u meni, jer vladaš tajnama mojih potreba, i ja hučeći u tebi predlažem zajedničku sudbinu, našu, dostižnu i stvarnu, od milijun svjetova jedinu. Zato naši krajolici neprekidno klize i dok se sudaraju, mi se iskreno na miru prepuštamo jedno drugom, a oko nas mjesečina plete srebrni obruč lahora kojim ljubi valovitost naših leđa i dubinu prepona. Zal Kopp |
|
Nebo tvojih grudi Jedva dočekah vreli cvrkut tvojih poljubaca i tvoj šapat zbog kojeg zauvijek zavoljeh sve te ptice s kojima si se ugnijezdila u meni. Volim na tvojim grudima ljubiti nebo, a dok prolazim kroz dodir tvojih prstiju volim šetati tankim horizontom bokova. Nemaš kraja, jer od srca prema svemiru pružaju se nepregledna polja tvoga sjaja, a od struka naniže, blagostanje je bjeline. Svako malo zalijevaš me mirisom oblina uz čiju se svesrdnu pomoć sretan žarim i kao uzdah sunca tonem u klasje znoja. Imaš vrijeme u kojem ne postoji samoća, imaš pravo, između mene i tebe je san, pretvoren u cvijet miriše na boju meda. Katkada, cijelog me presvučeš dušom, pa se uvučem u drhtanje tvojih zjenica i završim poput najljepše misli na usnama. Tad mi tvoj beskraj potekne dužinom leđa i disanjem se ubrzano sručim dolinom užitka u zagrljaje jarkih valova ognjene rijeke. Katkada, tvoje ruke kao jato ptica divljaju, izranjaju iz vatre požude lepršave ruke postajući sve više ljubavnice mome tijelu. A kad čujem kako liježu u tvoje krilo prekrijem ih jednom jedinom kapi tišine i krenem u susret tvojim sklopljenim očima . U njima vidim tebe pogledom zvijezda i sanjam te kao vječni ukras moje duše u kojoj slušam cvrkut tvojih poljubaca. Zal Kopp |